Zašto toliko mrzimo?
Mrzimo sebe, mrzimo druge ljude, mrzimo različite ljude, mrzimo mlaku juhu, mrzimo red na blagajni supermarketa i još mnogo toga. Mržnja je posvuda. Možete zaboraviti sve oko sebe, mržnja vas sada čini imunom. Ima loše i dobre strane.
Mržnja je vrlo jak osjećaj. Važna je koliko i ljubav. Samo što nije tako popularno. Ako mrzim, dobivam orijentaciju. Ako mrzim, postavljam granice. Govorim o svjesnoj mržnji. Primjer: U podzemnoj željeznici često mi se rugaju ljudi s ruksacima na leđima. Znam da ne mogu prosuditi što radi njihov ruksak. Nakon 10. puta mrzim ovaj napad. Da! Mislim da je cool rečenica, npr. "Ubuduće, koristite ručno gledanje za svoj ruksak u budućnosti. Jednostavno me zezao." Naravno da bih se rado vratio. Ali jesam li dobro obrazovan?
Stvarno loša je nesvjesna mržnja. Zašto? On razbija mržnju. Nikad ne zaboravim kako je žena iz Saksonije vrištala u intervjuu s televizijskim očima: Izbjeglice bi trebale odmah pobjeći, kod nas nemaju posla, sklonite se s tim !? Takva je mržnja bolesna. Žena je u svom životu doživjela i zaboravila strašne stvari. Ali strah i nemoć i dalje su u njoj. Potrebni su joj žrtveni jazavi da bi se nosila s tim. A izbjeglice su idealna prilika za to. Ne poznaje nikoga od njih osobno i mrzi je od prvog dana.
Čak iu TheFruitAndFlowerBasket i u mnogim drugim internetskim zajednicama postoji mržnja. Zašto je to tako? Svakako zato što ne gledaš, osobno ne znaš i ne možeš dobiti jedno pravo na lice. Sjedite udobno za računalom i kucate gadan komentar ili prekidate napojnicu šaljivim šalama (109 komentara jednom je dobio nekoga za bezopasno jelo od senfa, to je zlo bez kraja!). Možete započeti s mržnjom, tim snažnim osjećajem. Nešto od vas čini. Nisi neka dosadna svakodnevica, kratko si posebna. I to vrijedi nešto.
90% naših postupaka kontrolira osjećaj. Emocije iskaču, pa ih treba kontrolirati. To je neugodno. Samo mnogo loših iskustava i puno otvorenih kritika od strane kolega ljudi (možda) čine ugodnu osobu iz mržnje. Teško je promijeniti vlastito ponašanje. Razlog: Vi mislite, to je ono što jesam, to je urođeno, ja moram tako reagirati. Nije tako. Malo je promjena uvijek moguće. A neuspjesi su normalni. Još jednom napad mržnje poraste u meni i postanem glasan i bijesan, to je u redu. Opraštam sebi i razmišljam: Sljedeći put ću to učiniti bolje.
